E moji Srbi, Srbi li smo? Srbi li smo, samo zato što živimo na
teritoriji Srbije? Srbi li smo, samo zato što nas je neko tako nazvao, možda slučajno?
Srbi li smo, samo zato što slavimo slavu, makar ona bila proslavljena u kafani,
uz lumperajku? Srbi li smo, samo zato što još uvek možemo da se pozovemo na Novaka
Đokovića? Srbi li smo, samo zato što nam je lepo da se kuražimo kojekakvim mitovima
da smo „nebeski narod“? Srbi li smo, što slavimo Halloween, Black Friday i svakakav
Shit?!
Imam predlog! Predlažem Ministarstvu prosvete, da odmah iz svih
udžbenika, i besplatnih i onih koji nisu, izbriše celokupnu srpsku istoriju. Da
izbrišu sve Nemanjiće, Karađorđeviće, Obrenoviće i Svetog Savu, obavezno! Šta su
oni tu našli da se uglave u knjige i naše glave, kada su dosadni likovi, nimalo
kreativni i ponajmanje potrošački nastrojeni. A, sve oni koji o njima pričaju, a
da ne pominjem da pričaju o silnim bitkama i na Ceru, i na Mišaru, i na Bregalnici,
i na Tekerišu, odma’ spaliti po sistemu inkvizicije i to zbog veštičarenja.
Kada se unište sve te veštice, vešci, i jeresi, odmah ozvaničiti
i proglasiti državnim praznikom i Noć veštica, ili ti ga Halloween, Crni petak,
ili ti ga Black Friday i ostala sranja, ili ti ga Shit.
Potom umesto Natalijine ramonde svima nama podeliti po ogromni
dulek ili ludaju (mislim, tikvu), koju ćemo određenim danima da nosimo na sopstvenim
glavama. Po želji možemo da ih izrezbarimo i našaramo, a za kreativnost da dobijemo
napredovanje u struci.
Neizostavni su naravno i kostimi, nalik na one iz najjezivijih
horor filmova, krvavi zubi očnjaci, nalik na Drakuline, potom luda orgijaška žurka,
koja bi trebalo da se završi krvavim ritualom. Ako neko slučajno pomene bilo koje
poklade (to su dani posle kojih slede postovi), da prvi bude na listi za plašenje
ludajama ili dulecima. Nikako da se ne pale sveće za pokojne, a ne daj bože da se
zna gde su nam preci sahranjeni i gde se groblja nalaze! Zar nije lakše nabiti dulek
na ludaju (hm, na glavu) i terati mrtve kojima je palo na pamet da obilaze domove
gde su živeli, nego otići u neke vukojebine, raskrčiti vrzine i pronaći grob bilo
kog pretka. Potpuno nepotrebna muka, koja se rešava u jednoj noći kada galamom i
svetlećim tikvama možemo uz zabavu da rasteramo sve te mrtve koji izlaze iz grobova
i nešto šetkaju.
Sutradan obeležiti Dan zahvalnosti, ili ti Thanksgiving, svim
trgovcima koji su nam omogućili da se oprema za Noć veštica nađe na jednom mestu.
Da ih nije, morali bismo da jurimo po gradovima ili supermarketima širom otadžbine
ili da namenski šijemo odela za vukodlaka, veštice… Ma idi bre…
Dok je još uvek euforija zbog božićnih praznika, koje, gle čuda
u Srbiji tek padaju u januaru, mada zašto se ne spremiti i za one koje ne slavimo,
te obavezno proslaviti Black Friday – Crni petak. Veliki dan za velike markete,
velike trgovce i gazde. Dan koji treba da prizove bujice naroda u svoje radnje u
kojima se nude rasprodaje samo određenih proizvoda, valjda onih koje niko godinama
nije hteo da kupi. Crn je taj petak jer je zbog gužve i tabanja, bilo i žrtava
(do duše u svetu, ali to nije kod nas!), a sve zbog najvećih popusta u godini! Kako
dan odmiče tako i petak postaje crnji, jer su veća sniženja, veća je navala raspomamljenih
masa i veća mogućnost da neko bude pregažen.
Roda centri širom Srbije su bili mali za toliki narod, ogrezao
u kreditima, bedi, jadu i krizi. Otimanje stvari iz ruku, probanje garderobe po
hodnicima, navlačenju po šest košulja, ispisivanje poslednjih čekova, onih ostavljenih
za crne dane, ali crni je petak, pa mu dođe na isto.
Sudaranje kolicima, ispadanje stvari iz prepunih torbi, trčanje
uz pokretne stepenice… Gle srećnih, zadovoljnih i bezbrižnih ljudi… pomislio bi
neko, gledajući sve to sa strane.
Kako objasniti našu sposobnost da uzimamo i prisvajamo ono što
nikako nije naše, ma ni u izmišljenoj tradiciji? Kako objasniti da treba da prihvatimo
i one glupe stvari “sa zapada”: da ne bacamo smeće kroz prozor, ili u komšijino
dvorište; da ne ulazimo blatnjavi u zgradu u kojoj živimo; da korov oko kuća sami
treba da iskrčimo; da u wc-e šolje ne bacamo pampers pelene i da svoja sranja sami
treba da čistimo!
Zbog čega onda, ne izmeniti postojeći srpski kalendar verskih
i državnih praznika? Zbog čega slaviti praznike koji ne nude u prodavnicama sniženja
za samo određene proizvode? Zbog čega deci objašnjavati da mi imamo Crnog Đorđa,
kada je Crni petak zanimljiviji?
Srećno nam moji Srbi, bilo!
1.12.2014. Kolumnista
Нема коментара:
Постави коментар