Dobro došli u zemlju Prcomaniju. Ne znam kako ste uspeli da je
nađete, kada je golim okom postala nevidljiva na svim mapama, ali drago nam je što
ste tu. Molimo vas da se lepo smestite, iako nam godinama nije mnogo toga cvetalo,
iako se broj stanovnika smanjuje, bar su se stanovi gradili na svakoj livadi.
Molimo vas, pod obavezno, da se ne svađate sa ljudima koji su
već ispred kontejnera zauzeli mesto u redu, ipak imajte na umu da smo mi domaći,
te imamo i sve prednosti!
LJUDI U PRCOMANIJI
Ubrzo ćete ukapirati zbog čega su u Prcomaniji svi ljuti, namračeni
i zbog čega svaka druga osoba priča sama sa sobom, a često se i svađa. Sve ovo vam
je bilo neobično i čudno kada ste došli, ali dok se čovek sam ne uveri u nešto,
teško da poveruje. Takođe ćete se uveriti u tačnost naše priče, da će vas svi „udaviti“
besedom o nezaposlenosti, besparici, jadu i bedi, čak i kada ih samo pitate gde
se nalazi neka ulica. Ujedno će vas u toj kuknjavi, prijatno iznenaditi broj automobila
na ulici. Ukoliko se zagledate, ukapiraćete da na jednog čoveka „ide“ jedan auto.
I dalje vas uveravamo da niko, ali niko ne vozi na solarnu energiju. Tako ćete lakše
poverovati da se pre odričemo parčeta ’leba, nego vožnje autom. Vrlo teško se odričemo
i mobilnih telefona. A za isključenja struje, bogami, umemo da zamahnemo metalnom
šipkom, cepanicom ili krvoločnim i izgladnelim kerom. Eto, takav je narod u Prcomaniji.
NE PITAJTE ZA KRIZU
Već smo vam rekli da ne pitate za zakorovljene njive, livade
i napuštena sela, a vi se opet iznenađujete.
Pitate zašto kukamo da nemamo da jedemo, a gajimo korov? Pa od
tog silnog korova ne možemo da uzgajamo pasulj, niti beli luk, a o krompiru da ne
pričamo. Sva sreća da postoje zemlje koje gaje ove čudne biljke pa možemo da uvezemo
komotno. Čudite se kako to da u celoj Prcomaniji niste videli stada ovaca, koza
ili krava? Pa zašta će nam te živuljke, kada mesa ima u svim zemljama, pa otkupimo
koliko nam treba, a ove naše seljake koji ih gaje, sačekamo na prvom ćošku sa aflatoksinom
ili „plavim jezikom“.
Zamolili smo vas da nam u crkvu ne dirate. Vas pridošlice ne
treba da interesuje kako je blagajnik neke tamo naše crkve pokupio milion evra,
vredno skupljenih za godinu dana i nikom ništa. Mislim na nevraćene pare. Šta vas
briga odakle toliki novci u crkvi? Šta vas uopšte briga što naše crkve nemaju cenovnik
usluga pa sami propisuju takse za sa’rane, venčanja i ostale ceremonije? Već ste
počeli da sabirate da se izdaju fiskalni crkveni računi, koliko bi to parica bilo
u kasici prasici države, ali džaba.
Upozorili smo vas takođe, da vi niste zaduženi da razrešavate
ljubavne afere naših uvaženih vladika, i da se pitate kako su napravili palate koje
ste viđali samo na fotografijama. Uvek volimo da krivična dela nazovemo lepšim imenima,
to ćete brzo ukačiti.
PRCOMANSKI MINISTRI
No, jasno nam je da ćete u Prcomaniji najviše biti zatečeni osobama,
koje mi zovemo ministri. Najviše će vas raspametiti da pojedini opstaju u svakoj
vlasti i da istu kritikuju gde i kako stignu, da se tuku sa novinarima i opravdavaju
kraduckanja. Nemojte da se iznenadite što je jedan, baš takav, najvećoj sili na
svetu omogućio da rudno bogatstvo Prcomanije koristi koliko joj je volja, za bednu
nadokandu. Mada, imamo mi i mnogo i onih koji nisu ministri, a žive kao „bubrezi
u loju“. Oni su nam posebno omiljeni soj ljudi, koje godinama pažljivo uzgajamo
i štitimo od svih nedaća. Njima niko ništa ne može, čak ne možemo ni da vratimo
ono što su Prcomaniji na finjaka uzimali.
Verovatno ste u šoku što uvodimo mere štednje, a čuli ste sve
ovo, mada vas upozoravamo da ne znate sve, jer biste u tom slučaju pobegli odavde
glavom bez obzira. Ipak, mislimo da goste ne treba preterano uplašiti, bar na neko
vreme.
Gomile ljudi koji danima, nekada i mesecima, stoje po ulicama
su nam pojava na koju smo se navikli, pa je najbolje da i vi to što pre uradite.
Takođe, što pre ukapirate da pojedini nemaju pojma šta rade na dobro plaćenom poslu,
da od nepismenih i neobrazovanih postaju dobro plaćene face, da se švaleri i švalerke
voze službenim kolima, da invalidski penzioneri u neko doba postaju funkcioneri,
uštedećete vreme na nerviranje.
Imaćete mnogo toga da vidite. Nešto će vas oduševiti, a nešto
rastužiti. Ali ne brinite, sve je to normalno u Prcomaniji. Ujutru obavezno da potegnete
ovu našu domaću rakiju, ali onako, pun cug, naročito onih dana dok jurite neke papire…
i mirni ste, bar koji sat. Ne može ništa da vas iznervira. Vodite računa da potežete,
kako osetite da prethodna doza popušta. Nemojte posle da kažete da vas nismo upozorili.
DOBRE DUŠE PRCOMANIJSKE
Ali, oduševićete se koliko smo ljubazni i predusretljivi, što
će vam potvrditi hiljade Kineza, koji su postali više domaći, nego mi. Dopašće vam
se koliko imaju prodavnica, gotovo da ćete pomisliti kako se isključivo oni bave
trgovinom. Verujemo da će se ubrzo u njima pojaviti dobro očuvani, polovni bubrezi,
kao i banke sperme. Naravno da će na svemu biti uredna deklaracija na kojoj piše
PRC, a kako drugačije usred Prcomanije.
Mada, u njima nikada nećete naći najprodavaniju robu u Prcomaniji.
Guzice! One se prodaju na svim mogućim i nemogućim mestima, a po potrebi. Dobra
je stvar što jedna ista guzica može da se prodaje beskonačno puta, tako da su mogućnosti
da završite nešto za sebe, takođe beskonačne. U suštini, samo morate da shvatite
da se takva vrsta trgovine obavlja isključivo zarad sopstvenih, sitnih interesa.
To što posle cela Prcomanija ispašta što su tamo neki političari prodali guzice,
ne pitajući nikoga, je takođe nešto na šta smo se navikli.
Ipak, želimo vam dobrodošlicu u zemlju Prcomaniju. Zemlju u kojoj
su hrastovi bitniji od lečenja dece. Zemlju u kojoj siromašni rade za one koji ne
znaju šta će sa parama. Zemlju u kojoj školujemo mlade da bi negde daleko u belom
svetu postali priznati stručnjaci. Zemlju u kojoj istrage za one zaštićene traju
dok ne zastare. Zemlju u kojoj najviše znaju oni što nikada nigde nisu radili. Zemlju
koja je u veliki kofer (hm, čuli ste za onaj „Kofer“), zaključala sve nekakve glupave
afere o krađama, podmetanjima i ostalim izmišljotinama. Zemlju u kojoj godinama
čekamo da neko progovori.
Zemlju u kojoj su guzice najprodavanije roba, jer podobna guzica,
čuda može da napravi.
3. 11. 2014. Kolumnista
Нема коментара:
Постави коментар