Ajmo narode, sve po starom. Prošli su božićni praznici sve sa
onim „nekršetenim i krštenim“ danima, dočekali smo ponovo „njegovo“ rođenje, dočekali
da se ponovo krsti i javi, pa možemo sada na miru ponovo da budemo zli, pokvareni,
licemerni i jadni.
Sve smo uradili po propisu, ili ti po pe-esu! Mesare od decembra
do pre koji dan nisu ni radile, jer taman posla da je neko kupovao meso, usred Velikog
posta, čiji je osnovni cilj izjedanje kuvanog krompira (bez kapi ulja), nažderavanje
džemom i ‘lebom (da što duže drži sitim), čišćenje creva kačamakom (da se iskoristi
situacija pročišćavanja organizma), neograničeno jedenje svežeg povrća (jer je za
mršavljenje dušu dalo), i tako još gomila praktičnih aktivnosti. A narod u tom ispošćavanju
neprestano gladan, jer je to i cilj posta (?!), pa postao još ljući, namrgođeniji,
namćorastiji, ma vilama ne možeš pojedincima da priđeš.
Kafane su do duše bile pune do samog fajronta i posle fajronta.
A što ne bi kada su i pivo i rakija posni, mada su crno vino „vernici“ izbegavali,
ubeđujući sve da je to krv spasitelja i sve dok ne prođe post konzumirali u neograničenim
količinama isključivo belo. Kontamo da je kafana dozvoljena, jer za vreme tehničkog
čišćenja creva, treba biti vedar i nasmejan!
Ogovaranje i psovanje je dozvoljeno, jer i to utiče na dobro raspoloženje, pa iako je mrsno, ipak je najbolji način pročišćenja duše. Stvar je u tome, da sve loše treba izbaciti iz sebe, pa je post idealna prilika! Idealna prilika za izbacivanje besa je bio i odlazak u šumu i sečenje badnjaka, sa kompletnim najsavremenijim naoružanjem, hektolitrima alkohola i spravama za merenje (kako bi se izmerio badnjak koji mora da bude visočiji i lisnatiji od komšijinog, a on treba da crkne od muke, jer mu je manji).
Ogovaranje i psovanje je dozvoljeno, jer i to utiče na dobro raspoloženje, pa iako je mrsno, ipak je najbolji način pročišćenja duše. Stvar je u tome, da sve loše treba izbaciti iz sebe, pa je post idealna prilika! Idealna prilika za izbacivanje besa je bio i odlazak u šumu i sečenje badnjaka, sa kompletnim najsavremenijim naoružanjem, hektolitrima alkohola i spravama za merenje (kako bi se izmerio badnjak koji mora da bude visočiji i lisnatiji od komšijinog, a on treba da crkne od muke, jer mu je manji).
Bes se najviše izbacivao kada je nastupila ponoć na Božić. I
nastupilo je i bombardovanje. Čini mi se da sam čula i pesmu „Rodio se sin, mali
gospodin“. Neverovatan prizor slavljenja, konačnog iznošenja svinjskog pečenja na
astal! Kladionice za izdržavanje posta su zatvorene, pa su i proglašeni pobednici
u opkladama – ko je izdržao, a ko je poklekao.
No, prošao je i Veliki post i svi su se vrlo brzo vratili svakodnevnim
aktivnosti: švaleraciji sa komšinicom, svađom sa bratom od ujaka zbog nasleđene
kuće od pokojne tetke; lažnim prodavanjem osiguranja; kraduckanjima; ogovaranju
muža i ljubavnika; psovanju onoga koga su slavili prethodnih dana, i ko bi se svega
još setio. Prilika za ispovedanje i dobijanje oprosta je ponovo za par meseci, a
do tada treba iskoristiti svaku situaciju da se bilo kome napakosti.
Prolaze i slave. Dobro je. Oni koji su počeli da slave juče,
’oće da izginu kako je njihov svetac veći od komšijinog (ponovo ta odmeravanja veličine
po komšiluku). Nadmudruje se i domaćice oko veličine, ali kupljenog kolača. Što
je skuplji, samim tim i veći, uspešnija je slava i veća sigurnost opraštanja i dobijanja
zaštite od sveca. Obrni, okreni, najbitnija je veličina.
Još samo da prođu i svi sveci crvenim slovom ofarbani, pa da
na oči progledamo. Za vreme tih crvenih svetaca jedino je ostalo da se molimo, kome
god, da nam ne crke elektro instalacija, da nam ne pukne vodovodna cev, da nam motor
na kolima ne zakuje ili ne riknu kočnice, jer nema ko da popravi. Majstori ne rade.
Ne valja se! – kažu. Oće da udari zlo ili kazna za potomke. Još su i uvređeni i
kada ih pitaš, k’o da treba džabe da rade. Napljuju te kao sotonu i iseksaju se
sa celom tvojom familijom. Bude ti neprijatno i loše od tolikog seksa. Pomisliš
da je dobro što nisi ruku slomio, jer ko zna da li bi lekari hteli da gipsaju ili
ušivaju, jel ako je crveno, onda je za sve crveno!
Sve u svemu, pregurasmo još malo i ovaj januar, sve sa velikim
i malim svecima, crvenim i manje crvenim slovima, izmišljenim običajima, utripovanim
ritualima. Do duše, „ide“ Sveti Sava, mada je on nebitan svetac, jer se kao zalagao
za prosvetiteljstvo i obrazovanje, ali to može samo da interesuje prosvetare i učenike.
Ali za svaki slučaj, najbolje je svi da zapevamo „Da živimo svi
u slozi, Sveti Savo ti pomozi“ , jer što bi se mi mučili, ako „čovek“ može da pritekne
u pomoć.
19.1. 2015. Kolumnista
Нема коментара:
Постави коментар