Koliko samo kraj godine, posebno decembar, donosi čudjenja i iznenadjenje.
Jaooo, kako prolete godina
Jedva čekamo poklončiće i poklončiće
Nije čudjenje što vlast postavlja lojalne ljude za direktora Rzava, za pomoćnika gradonačelnika, za kako čujem i direktora Vodovoda, to svaka vlast i radi. Traži neke ljude u koje veruje da će dobro raditi tako odgovoran posao. Aha
Bokte, kako mi ovo lepo zvuči
i otmeno.
No, daleko je od otmenosti.
Čudjenje je kako uopšte neka persona prihvati da bude direktor odredjene ustanove. Čudjenje je kako ta persona ne zapita sebe:
Da li ja to mogu?
Da li ja to umem?
Imam li bilo kakve kompetencije za to mesto?
Da ne kažem, neku SamoProcenu uradi
Pa da se upita, da me bre ne bude sramota od svih onih ljudi profesionalaca što tamo rade, a ja kao neki tutumalj.
Ništa ne znam. Ništa ne umem. Nem pojma ni o čemu se radi.
Al mi rekli, idi budu glavni, ima ko zna i ko će da radi, ti potpisuj. I nauči da se otmeno potpišeš. Opet ta otmenost
Evo, zamišljam da mi ponudi kadrovik da budem direktor Doma zdravlja, a ja kažem, nego štaa, baš krasno, pa neću biti lekar, nego direktor, eeee, da se i pitam o nečemu. Da iskoristim svojim pet minuta slave, šta me briga šta čaršija priča. I otmeno prihvatim. Ja, direktor Doma zdravlja. Bolnice. Zatvorenog bazena. Ma, daj šta god...nevažno.
Čačak 2025. Decembar.
Mesec čudjenja. Mesec vapaja. Mesec neverice.. Mesec mraka. Mesec mrakuše.
Laku noć Čačak.

Нема коментара:
Постави коментар