Neću više da gledam TV. Neću više da čitam novine. Neću više da slušam nikakve vesti iz zemlje, regiona i sveta, čak ni savete Nade Macure o dobroj knjizi! Neću više da budem informisana i obaveštena. Neću više da budem pismena. Odričem se svega i čekam da me neko pozove u bilo koji rijaliti, po mogućstvu VIP.
Pitate se zašto bih ja bila u VIP rijalitiju?! Pa, eto, napisala
sam dve ozbiljne knjige, nekoliko kolumni, gostovala sam više puta na lokalnim i
regionalnim medijima, imam širok osmeh (do duše bez zlatnog zuba), i zar to nije
dovoljno?! Ruku na srce, plastike nemam nigde, ali zbog poštovanja različitosti
bih prošla. Pristajem na svaki rijaliti, jer hoću i ja pošteno i časno da zaradim
pare za stan i kojekakve potrepštine. Hoću i ja da gostujem u svim nacionalno-programskim
šemama i da se tako ušemljena, pojavljujem kao stručnjak za železnicu, kao menadžer
za fudbal, kao sudija ili kao psihijatar ili kao neko ko je ultra pametan.
SPRDANJE SA OZBILJNOM TEMOM
U renomiranoj emisiji, koja ima i nacionalnu frekvenciju i moto:
Srećna televizija – jedina nacionalna televizija koja brine o mališanima, i vodeći
se njim, renomirani voditelj je organizovao javnu raspravu, debatu, sprdačinu (nazovite
to kako god hoćete), o srpsko-hrvatskim porodičnim odnosima, konkretno misleći na
porodicu Matijević i njihovu ćerku Reu. Ugostio je sve eksperte za brakorazvodne
parnice, alimentacije, dečija i ljudska prava i međudržavne odnose: dve novinarke,
pevačicu Maju Nikolić i dva psihijatra, koji su nekako ostali neprimećeni, valjda
što tema nije njihova specijalnost?!
Piplmetri (ako tako nešto u stvari i postoji), su poludeli od najavne špice, jer mi uživamo da
slušamo tuđe probleme, pa ih nekako prihvatamo kao svoje, a onda ih sagledavamo
iz jednog ugla i sa jedne strane (baš kao rođene), a potom ih kritikujemo i uvek
imamo efikasna rešenja (kao i što svoje uvek rešimo)!
Još kada smo ukapirali da je jedna od novinarki, baš prethodno veče bila sa Reinom majkom i da ju je ona „ovlastila“ za drvenog advokata, odmah smo znali ko je u pravu, a ko ne, a pravu su uvek „naši“, jer su „naši“ i tu nema dileme. Reinog oca niko nije ni želeo da sluša, jer šta on to ima da priča, kada nije „naš“ i po difoltu je kriv.
Još kada smo ukapirali da je jedna od novinarki, baš prethodno veče bila sa Reinom majkom i da ju je ona „ovlastila“ za drvenog advokata, odmah smo znali ko je u pravu, a ko ne, a pravu su uvek „naši“, jer su „naši“ i tu nema dileme. Reinog oca niko nije ni želeo da sluša, jer šta on to ima da priča, kada nije „naš“ i po difoltu je kriv.
Stručnjaci, koji su greškom bilu u studiju, su pokušali da progovore,
ali su sasečeni od onih kompetentnijih, pevačice Maje Nikolić, na primer. Nisam
sigurna da li su ostali do kraja emisije!
Ubedljivo sa najjačim kompetencijama, i kao stručnjak za sve sfere života zablistala je pevačica. Znate već, da su oči ogledalo duše, pa se tako i u njenim vidi i čita sve. I nije čudo što su gosti - poznati psihijatri prepustili njoj sve analize, verovatno po navici da pacijent treba da priča šta mu je na duši. A ona je rekla sve što je muči i što muči narod, pozivajući se na sve zakone koje zna napamet, o konvencijama da ne pričam.
Zle ljude, „njihove“ naravno, prepoznaje po naočarima i po sitnim očima. “Njihovi“ ne mogu da budu dobri, jer nisu „naši“, pa samim tim nemaju pravo da pričaju i kažu šta misle i šta osećaju, dok ona, ima pravo na sve, bez blama i bez stida da kaže da će otkupiti Kosovo, da ima genetsku podlogu za železnicu koju vuče po strininoj liniji: da će zbog auto-puta kroz Umku biti potopljen Šabac; da je „džaba inteligentna, kada je glupa…!“
Ubedljivo sa najjačim kompetencijama, i kao stručnjak za sve sfere života zablistala je pevačica. Znate već, da su oči ogledalo duše, pa se tako i u njenim vidi i čita sve. I nije čudo što su gosti - poznati psihijatri prepustili njoj sve analize, verovatno po navici da pacijent treba da priča šta mu je na duši. A ona je rekla sve što je muči i što muči narod, pozivajući se na sve zakone koje zna napamet, o konvencijama da ne pričam.
Zle ljude, „njihove“ naravno, prepoznaje po naočarima i po sitnim očima. “Njihovi“ ne mogu da budu dobri, jer nisu „naši“, pa samim tim nemaju pravo da pričaju i kažu šta misle i šta osećaju, dok ona, ima pravo na sve, bez blama i bez stida da kaže da će otkupiti Kosovo, da ima genetsku podlogu za železnicu koju vuče po strininoj liniji: da će zbog auto-puta kroz Umku biti potopljen Šabac; da je „džaba inteligentna, kada je glupa…!“
Kao stručnjak u emisiji se pojavila jer joj je muž oduzeo sina
dok je učestvovala u rijalitiju. I po ko zna koji put je priznala, da je izvršen
sramotan čin potpomognut od strane države, dok je ona bila na farmi, na koju je
otišla da pošteno radi i zaradi 38.000 evrića, od kojih je kupila stan. A nije li
sramotan čin države što plaća takvu vrstu zabavljanja, zaglupljivanja, zatupljivanja,
utupljivanja (odgovara sve što se završava na -nja), ove nacije. Nije li sramotan
čin države koja hoće u Evropsku uniju, a vrši indoktrinaciju svog naroda koristeći
razne farme, svadbe za čas, X faktore, Kardašijane, grand zvezde i ostale trivijalnosti,
izopačenosti i nakaradnosti i sa svim tim hoće i obećava blagostanje.
SVE SRAMOTE SRBIJE
Nije li sramotan čin države koja nam jedino nudi medijsku zabavu,
gomilu mediokriteta, dok slučaj porodice Matijević rešavaju kafanska pevačica i
kvazi novinari? Nije li sramotan čin što se deca u školama smrzavaju zbog nečije
greške u raspisivanju tendera? Nije li sramotan čin države što nam huligani sa utakmica,
postaju glavna preokupacija u životu? Nije li sramotan čin države koja je za spas
nasilnika Miladina Kovačevića platila milion evra odštete, a on ponovo bije i pokazuje
silu. Jer mu se može: Jer mu je oprošteno.
Jer uvek neko ima da stane iza njega. Jer njemu ne trebaju pare za operaciju.
Da li zbog takvih i sličnih, država nema pare za operacije dece,
koja se ne zovu Miladin, koja ne tuku do smrti, već mole da im se pomogne, da ponovo
progledaju, da ponovo prohodaju, da ponovo zagrle, da ponovo dišu: Pomozite Aniti
Balaž iz Erdevika da dobije novo srce. Pomozite Uni Savić iz Beograda koja boluje
od leukemije. Pomozite Božidaru Radisavljeviću iz Leposavića koji boluje od cerebralne
paralize. Pomozite sestrama Jovanović iz Čačka da ponovo progledaju…. i nažalost
iz svih ostalih mesta iz Srbije, apeli za pomoć!
16.11. 2013. Kolumnista
Нема коментара:
Постави коментар